Milijarde dolara i evra svakodnevno se puštaju u opticaj da bi se sprečilo ili usporilo bankrotstvo američke i evropske privrede. Cenu spasavanja najmoćnijih ekonomija sveta dobrim delom platiće najsiromašniji, mada nisu učestvovali u “duvanju balona” koji je pred pucanjem. Ni tihe nacionalizacije banaka i kompanija sada nisu politički nepodobne intervencije države. Ta “moralna” pridika ostaje da važi samo za zemlje u tranziciji i nerazvijene zemlje, pogotovo ako je riječ o profitabilnim djelatnostima.

Nagovještaji nove velike ekonomske krize nisu neočekivani. Nije se dogodilo ništa posebno. Jednostavno, počela je globalizacija i na teritoriji Amerike i Evrope. Globalizacija je počela mnogo ranije u nerazvijenim zemljama i u zemljama u tranziciji, ali je bila pod kontrolom i po mjeri razvijenih zemalja i međunarodnih institucija. Globalni procesi danas su toliko narasli da na njih ne može imati presudan uticaj nijedna nacionalna ekonomija. Globalni kapital je toliko moćan da nameće uslove poslovanja u širokim regionima svijeta. Nacionalni kapital se pokoravao uslovima nacionalne države, internacionalni kapital je birao povoljnije uslove nacionalnih ekonomija, dok globalni kapital nameće svoje uslove. U takvim okolnostima, pojedinačnim državama je otežano planiranje razvoja, socijalne sigurnosti i stabilnosti tržišta. Makroekonomska stabilnost nacionalnih ekonomija sve više postaje zavisna od globalnih tokova kapitala. Ovo su proteklih godina iskusile zemlje u tranziciji. Sada nevidljiva moć globalnog kapitala počinje pritiskati i najmoćnije zemlje svijeta. Logika globalnog kapitala počinje diktirati drugačije uslove plasmana kapitala, drugačiji stepen likvidnosti na pojedinim tržištima, drugačije cijene faktora proizvodnje, drugi nivo produktivnosti, drugačiju strukturu potrošnje… Razvijene zemlje svijeta su stvorile globalni kapital, štiteći vlastite interese, ali je on u globalizaciji, kao prirodnom poretku na planeti Zemlji, stekao novi identitet i počinje nametati globalnu logiku privređivanja koja se širi i na najmoćnije ekonomije svijeta. Globalni kapital nije fasciniran “američkim snom” niti evropskim ujedinjenjem. Hipotekarna kriza u SAD pokazuje da američki kapital postaje sve više globalni kapital i da je sve manje u funkciji “američkog sna”. Globalni kapital podržava one “snove” koji garantuju njegovo najpovoljnije uvećanje.

Usavršavanje metoda multiplikacije kredita i investicija na tržištu nekretnina u SAD omogućilo je velike zarade na špekulativnim radnjama banaka, fondova i investicionih korporacija u tom sektoru. Međutim, realni rast ekonomije i realne kupovne moći stanovništva zaostajao je za rastom očekivanog profita u toj oblasti. Dostignuta je granica do koje se “balon može duvati”. Jedini način da se on spasi od pucanja je da se izduva. Međutim, kako je u ekonomiji sve povezano, izduvavanje jednog balona podrazumijeva izduvavanje svih ostalih. Dakle, kriza pokazuje da postoji granica odvojenosti finansijskog tržišta i realnog sektora ekonomije. Svijet će skupo platiti najnoviju lekciju iz ekonomije i ubrzano će se vraćati izvornim principima ekonomske nauke. “Ekonomija trikova” koja je kreirala velike špekulativne cikluse već sada je doživjela krah.