Američka hipotekarna kriza, nastala 2007. godine, koja je u 2008. narasla u svetsku finansijsku krizu, ove godine će prerasti u globalnu recesiju. Posledice su ogromne, a sama suština zbog čega su se svetske finansije zaljuljale ostala je nejasna. Bankar Vladimir Čupić smatra da je sve posledica potpune promene načina regulacije finansijskog sistema u SAD ili bolje reći njegovom deregulacijom, dok profesor Boško Živković ocenjuje da je teško reći da li je kriza izazvana nedostatkom regulacije ili pogrešnom regulacijom finansijskih tržišta.

- Na pojedinim delovima tržišta kao što su hipotekarni krediti ili finansijski derivati postojao je regulatorni haos, gde je više regulatornih tela bilo zaduženo za iste stvari. Oni su se međusobno sukobljavali, prebacivali probleme jedni drugima ili su njihove norme pristrasne. Mi stalno pričamo da regulatorna tela treba da budu nezavisna od vlade, ali pokazalo se da je još opasnija njihova zavisnost od tržišnih igrača, za šta je primer sekjuritizacija hipotekarnih kredita - ističe Živković.

 

Cela ova kriza ima i geopolitičko objašnjenje, ističe Vladimir Čupić. Od devedesetih godina prošlog veka do danas postoji permanentan proces otvaranja novih tržišta, počevši od pada Berlinskog zida i otvaranja tržišta istočne Evrope. Zatim sledi razvoj jugoistočne Azije, azijski tigrovi, Malezija, Tajland, pa posle Kina. Nova tržišta se stalno otvaraju i počinju da troše proizvode koje ranije nisu trošili - Kinezi su počeli da jedu hleb, kupuje se čelik, grade se novi gradovi, nastaju potpuno nove industrije. Debalans u sirovinskim tokovima uzrokuje da cene idu gore. Kada rastu cene, razne stvari počinju da se isplate. Na primer, isplati se investicija u neki rudnik koji je ranije bio neprofitabilan.

Generalno imamo rast celokupne svetske ekonomije koji zasnovan na punjenju tržišta, novim zahtevima za proizvodima, sirovinama i energentima. U takvoj situaciji, šta god se ponudi tržištu, neka je to i derivat derivata derivata, i iako ta obveznica nema veze sa realnim pokrićem, niko se ne brine kada cene rastu - kaže Čupić. 

 

Američka centralna banka, odnosno Federalne rezerve (Fed), ne kontroliše kome je i zašto neka banka dala kredit, kaže Čupić. Na kreditima se razvio čitav niz proizvoda, poput derivata, opcija i drugih izvedenih instrumenata, koji ne samo da nisu bili pod kontrolom, već nisu bili ili su problematično evidentirani. U takvim uslovima "prirodno" je da se došlo do drugorazrednih hipotekarnih obveznica, koje se završilo brodolomom tržišta, koji je pogodio i ostatak sveta.

Recesija koju sada trpe svetski privredni džinovi je dakle počela od običnog stambenog ili hipotekarnog kredita, koji su banke odobravale građanima. Banke su pratile svoje portfelje ovih kredita i ustanovile da je nenaplativost tek nekoliko promila ili možda jedan, dva procenta. Na osnovu stabilnog mesečnog priliva po tim kreditima i po hipotekama, emitovane su obveznice. Obveznice su kupile druge banke, zatim na tome emitovale svoje obveznice i tako je rizik piramidalno raspoređen na svetskom nivou.

Iako su sada u igri globalni igrači, greška ostaje na prvom koraku, jer su krediti deljeni bez mnogo vođenja računa o visini dohotka onog koji se zadužuje. Na primer, čovek dobije kredit od 70.000 evra i kupi kuću. Za godinu dana cena nekretnina skoči, pa hipoteka vredi 200.000 evra. Klijent ode u banku i traži keš kredit na osnovu veće hipoteke. Sledeće godine, nekretnine vrede još više, pa banke jure klijente da im daju još kredita, a hipotekarni balon raste. I tako se dođe do toga da se pozajmljivanje novca zasniva na stalnom rastu cena nekretnina ili barem na zadržavanju iste cene.

U jednom trenutku, međutim, mesečna rata za sve te kredite dostigne 1.000 evra, a plata iznosi 1.500 evra. Klijent više ne može da plaća rate i odluči da proda kuću. Kada se na isti potez odluči dovoljan broj ljudi, tržište shvata da je balon prenaduvan. Cene vrtoglavo kreću nadole, jer se i ljudi koji su nameravali da kupe kuću uzdržavaju, očekujući pojeftinjenje. Banke se sada nalaze u situaciji da su dale kredite od 100.000 evra, za nešto čija hipoteka sada vredi 70.000 evra, pa traže da klijent doplati. Klijent nema novca, pa banke kreću da naplaćuju hipoteke i tržište puca.

Istovremeno, ni oni koji su sekjuritzovali i emitovali obveznice više nemaju stabilan priliv od kamata i glavnica na kredite i svi u lancu kupaca i prodavaca obveznica gube prihode. Ceo sistem se obrušava, jer je bio zasnovan na nerealnim pretpostavkama - da vrednost nečega stalno može da raste.

Kada kriza krene globalno, kaže profesor Živković, doktrine više nisu relevantne, ni liberalna ni kenzijanska. Prema njegovim rečima, glavni uzročnik krize nije samo u jednoj zemlji, već je to transfer ogromnih finansijskih viškova iz brzorastućih azijskih privreda u SAD, što je i dovelo do jeftinih kredita i naduvavanja balona. Problem je takođe i što su regulatorni standardi ustanovljeni 1945. godine, ali danas je situacija potpuno drugačija.